U ovom članku
  1. Od konzervatorija do Montmartrea
  2. Tri klavirske skladbe s antičkim nazivom
  3. Uputa za polagano i bolno sviranje
  4. Upis s trideset devet godina i ispit iz kontrapunkta
  5. Gymnopédies iz 1888. i glazba kao namještaj iz 1917.
  6. Debussyjeva obrada i Satiejev kasniji rad
  7. Glazba koju slušamo u Mahini

Kratak odgovor

U prosincu 1888. Satie je u La Lanterne japonaise, časopisu kabareta Le Divan japonais, oglašavao svoje note. Pod pseudonimom Virginie Lebeau napisao je da prima pisma s upitima o sabranim djelima, a zatim dodao da ona još ne postoje i naveo adresu na kojoj se može kupiti Gymnopédie br. 3. Pretjeranoj samopromociji dodao je šalu. Mladić koji je na Montmartreu radio kao klavirski pratitelj iste je godine napisao tri Gymnopédies. Sedamnaest godina poslije ponovno je upisao školu kako bi učio kontrapunkt.

Detaljnije

Od konzervatorija do Montmartrea

Satie je 1879. upisao Pariški konzervatorij. Izbačen je 1882., ponovno se upisao 1885. i otišao sljedeće godine. Nakon više dolazaka i odlazaka radio je kao izvođač na Montmartreu. Prvo školovanje nije završio diplomom. Izvan škole pisao je klavirske skladbe i izdavao vlastite note. Nakon daljnjeg skladanja ipak je ponovno potražio mjesto za učenje. S trideset devet godina upisao je Scholu Cantorum i počeo učiti kontrapunkt. Skladateljsku je tehniku učio u drugoj ustanovi od one koju je napustio u mladosti.

Plakat za trupu Le Chat Noir koji je Steinlen izradio 1896.
Plakat za trupu Le Chat Noir koji je Steinlen izradio 1896.

Satie se 1887. nastanio na Montmartreu. Svirao je klavirsku pratnju u Le Chat Noiru, a poslije je radio i u Auberge du Clou. Pratio je pjevače za klavirom. U to je vrijeme pisao i vlastite klavirske sole. Zarađivao je prateći tuđe pjesme i zapisivao svoju glazbu. U Auberge du Clou upoznao je Debussyja, koji je kasnije orkestrirao njegove klavirske skladbe. Kolegijalni odnos nastao na radnome mjestu prerastao je u nove obrade i izvedbe.

Le Chat Noir, koji je Rodolphe Salis osnovao 1881., okupljao je pjesnike, pjevače, pisce i slikare. Ondje su priređivali pjevačke nastupe, izdavali časopis i izvodili kazalište sjena. U takvu kazalištu svjetlost projicira oblike na zaslon, a izvođači ih pomiču prema razvoju priče. Ljudi koji su pripremali kabaretske predstave i izdanja koristili su isti prostor. Klavirski pratitelj svirao je glazbu, pjesnici i pisci pisali su tekstove, a njihove predstave i časopise upoznavali su gledatelji i čitatelji.

Tri klavirske skladbe s antičkim nazivom

Satie je 1888. napisao tri Gymnopédies. Na autografu prve stoje mjesto skladanja, Pariz, i datum, veljača 1888. Napisao ju je ubrzo nakon preseljenja na Montmartre. U rukopisu je datum dovršetka skladbe, a u oglasu adresa za kupnju. Klavirsku glazbu koju danas slušamo na snimkama Satie je prvo napisao rukom i predstavio tiskanim notama.

Prva stranica Satiejeva rukopisa Gymnopédie.
Prva stranica Satiejeva rukopisa Gymnopédie.

Naziv Gymnopédies preuzeo je od svetkovine i plesa iz antičke Grčke. Rana partitura prve skladbe nosi i podnaslov Antički ples. Taj je izraz upotrijebio za klavirsku skladbu napisanu u Parizu. U notama zajedno stoje naslov koji upućuje na antički ples i glazba za suvremeni klavir.

Rano izdanje donosi i stihove iz pjesme Les Antiques njegova prijatelja, pjesnika Contaminea de Latoura. U pjesmi se zajedno spominju plesovi sarabanda i gymnopédie. Nakon odabira plesnoga naziva za skladbu Satie je predstavio i pjesmu u kojoj se taj naziv javlja. U note vlastite klavirske skladbe uključio je kolegine stihove. To je rano izdanje povezalo njegovu glazbu s tekstom drugoga pjesnika.

Uputa za polagano i bolno sviranje

Na Mahininim popisima za ručak i večeru nalazi se Gymnopédie br. 1 u izvedbi Anne Queffélec. Uz snimku stoji oznaka Lent et douloureux, odnosno polagano i bolno. Satie je zajedno upotrijebio izraz za brzinu i izraz za emocionalni karakter. Iako se skladba s kompilacijskih albuma poznaje kao smirena klavirska glazba, u izvornim notama ostaju oba izraza koja je odabrao skladatelj.

Skladbu čine polagana pratnja u tri dobe i jednostavna melodija. Satie postavlja akorde jedan uz drugi, a disonance u njima ne razrješava odmah. Disonanca je spoj istodobnih tonova koji stvara napetost. Umjesto brzoga razrješenja pri prijelazu u sljedeći akord napisao je glazbu u kojoj se taj zvuk nastavlja slušati.

Dok se pratnja ponavlja, melodija se nastavlja iznad nje. S malom količinom ponavljanoga materijala glazba zadržava zvuk akorda. Satie je od jednostavnoga materijala napravio glazbu u tri dobe, a uputom odredio brzinu i karakter.

Upis s trideset devet godina i ispit iz kontrapunkta

Satie je 1905., s trideset devet godina, upisao Scholu Cantorum. Prošlo je 17 godina od Gymnopédies iz 1888. Sada je učio kontrapunkt, skladateljsku tehniku zajedničkoga vođenja različitih melodija. Počeo ju je proučavati kako bi proširio glazbeni rječnik i način oblikovanja svojih djela. Skladatelj koji je već objavio klavirsku glazbu ponovno je učio o odnosima melodija. Nakon kabaretskih nastupa i izdavanja vlastitih djela vratio se ulozi učenika koji sluša nastavu i piše zadatke.

Zgrada pariške Schole Cantorum na Atgetovoj fotografiji iz 1900.
Zgrada pariške Schole Cantorum na Atgetovoj fotografiji iz 1900.

Satie je 1908. završni godišnji ispit iz kontrapunkta položio s vrlo visokim ocjenama. U potvrdi koju je potpisao Vincent d’Indy piše i da ispunjava uvjete za studij kompozicije. Student upisan s trideset devet godina završio je nastavu i ispit. Skladatelja koji je nakon Pariškog konzervatorija radio u kabaretu i izdavao klavirska djela sada je ocjenjivala Schola Cantorum. Nakon jednostavnih akorda Gymnopédies naučio je tehniku zajedničkoga rada s više melodija. Škola je rezultate zabilježila ocjenama i potpisom.

U djelu Socrate iz 1918. Satie je glazbeno obradio Platonove dijaloge. Ranije je Gymnopédies pridružio naziv antičkoga plesa i prijateljeve stihove, a sada je Platonove riječi dao pjevati. Ta dva djela s antičkim materijalom imaju različite sastave. Jedno je klavirska glazba s naslovom i stihovima, a drugo vokalno djelo u kojem se pjevaju stare riječi. Iz stare književnosti i plesa odabrao je izraze za različite skladbe. I nakon klavirskih djela iz vremena kada je u kabaretu oglašavao note nastavio je upotrebljavati književnost kao glazbeni materijal.

Gymnopédies iz 1888. i glazba kao namještaj iz 1917.

Satie je zamisao glazbe kao namještaja razvio 1917., mnogo poslije Gymnopédies iz 1888. U tekstu upućenom Cocteauu osvrnuo se na običaj uporabe valcera i opernih fantazija na različitim događajima. Umjesto skladbi namijenjenih drugim svrhama želio je novu glazbu prilagođenu životnim potrebama. Kao namještaj u prostoru, glazba bi bila dio svakodnevice. Između pisanja klavirskih sola i objašnjenja te zamisli prošlo je 29 godina.

U galeriji Barbazanges 8. ožujka 1920. Satiejeva glazba kao namještaj izvedena je između dijelova drame Maxa Jacoba. Kazalište i glazba raspoređeni su u istom prostoru u kojem je boravila publika. Satie je tražio drukčiju uporabu od samostalnoga programa koji zahtijeva usredotočeno slušanje. Glazbu za životne potrebe, koju je opisao Cocteauu, predstavio je na stvarnom događaju. Prošlo je mnogo vremena od osobne prodaje klavirskih nota 1888. Sada je razmatrao kako glazbu koristiti u galeriji tijekom izvedbe drugoga autora.

Satieja je zanimalo mjesto glazbe u svakodnevnom prostoru. Cocteauu je kritizirao prenošenje valcera i opernih fantazija na druge događaje te najavio novu glazbu za potrebe života. Ta se zamisao može povezati s kasnije raširenom pozadinskom glazbom. Tada je prije svega nastojao smanjiti zvuk koji nadjačava razgovor. U prostoru gdje ljudi govore i slušaju glazbu želio je skladati prema namjeni toga prostora.

Debussyjeva obrada i Satiejev kasniji rad

Debussy je orkestrirao prvu i treću Gymnopédie. Obrade su izvedene 20. veljače 1897. u pariškoj Salle Érard pod ravnanjem Gustavea Doreta. Glazbu koju je Satie napisao za klavir kolega je raspodijelio među više instrumenata. Debussy, kojega je upoznao u kabaretu, predstavio ju je u drugom sastavu. Dvije skladbe autora koji je osobno oglašavao note na tom su koncertu izveli dirigent i orkestar.

Claude Debussy na fotografiji Nadarova atelijera.
Claude Debussy na fotografiji Nadarova atelijera.

Satie je 1888. klavirskim djelima dao ime plesa i oglasio njihove note u časopisu. Godine 1905. upisao je kontrapunkt, a 1908. položio ispit. Poslije je predložio glazbu kao namještaj i uglazbio Platonove riječi. Pratitelj je pisao svoje solističke skladbe i nakon objavljivanja djela ponovno pohađao nastavu. U notama Gymnopédies napisao je polagano i bolno, a u prodajnome oglasu upotrijebio pretjerivanje i šalu. Osobno je oblikovao naslov, note i tekst koji predstavlja partituru, objavljujući vlastitu glazbu.

Glazba koju slušamo u Mahini

U Mahini slušamo Gymnopédie br. 1 u izvedbi Anne Queffélec. Ako je prepoznate, osobi koja je došla s vama možete ispričati o Satiejevu šaljivom oglasu za note ili o njegovu povratku u školu s trideset devet godina.