U ovom članku
- Tri gimnopedije napisane 1888.
- Lijeva ruka gradi pod sa samo dva pokreta
- Desna ruka ne hoda u odjeljcima pratnje
- „Sporo“ nije isto što i „nepokretno“
- Kada se vratimo na isto mjesto, sjećanje na akord je drugačije
- Zašto tiho ponavljanu glazbu držimo blizu
- Četiri pitanja za razumijevanje ponavljanja u skladbi „Gymnopédie br. 1“
Kratak odgovor
„Gymnopédie br. 1“ skladatelja Satieja prva je od triju skladbi napisanih 1888., a u partituri stoji uputa „sporo i bolno“. Lijeva ruka ponavlja pravilan korak, naizmjenično postavljajući duboki bas i akord iznad njega, ali položaj basa i boja akorda neprestano se mijenjaju, dok melodija desne ruke iznad njih diše rečenicama različite duljine. Ponavlja se okvir, ali se udaljenosti i boje u njemu mijenjaju pa glazba nije dosadna preslika.
Tri mjesta na kojima se čuje promjena unutar ponavljanja
- Sve tri „Gimnopedije“ napisane su 1888, a br. 1 teče u sporom trodijelnom metru.
- Iako obrazac bas — akord u lijevoj ruci djeluje isto, položaj tonova i sastav akorda neprestano se mijenjaju.
- Duljina rečenice i pauze u melodiji desne ruke ne poklapaju se s pravilnim korakom pratnje i stvaraju dug dah.
Detaljnije
Tri gimnopedije napisane 1888.
Autografske partiture triju „Gymnopédies“ čuvaju se u Francuskoj nacionalnoj knjižnici. Br. 1 datiran je 2/1888., br. 2 — 3/1888., a br. 3 — 4/1888.; br. 1 prvi je put objavljen u časopisu 8/1888. Prvo samostalno izdanje skladatelja Satieja pojavilo se 1895.
Nije lako sasvim utvrditi podrijetlo neobične riječi „gimnopedija“. Prije zagonetke naslova može se čuti vrlo jednostavan glasovirski korak. Umjesto velikog razvoja, Satie nas zadržava uz sitne razlike u akordima i melodiji unutar ponovljenog okvira.
Lijeva ruka gradi pod sa samo dva pokreta
Lijeva ruka jednom oglasi duboki bas, zatim iznad njega postavi akord i taj pokret ponavlja. Pravilo „nisko — visoko, nisko — visoko“ postaje korak cijelog djela. Obrazac je toliko jasan da i slušatelj koji ga prvi put čuje brzo pronalazi osnovu.
Ipak, bas ne ostaje na istom mjestu i mijenja se sastav akorda. Udaljenost između dubokog tona i akorda iznad širi se i sužava, pa se prostorni dojam mijenja. Isti ritam i pokretna harmonija istovremeno stvaraju bliskost i neobičnost.
Desna ruka ne hoda u odjeljcima pratnje
Melodija desne ruke ne započinje novu rečenicu sa svakim akordom lijeve. Neki ton dugo ostaje, poneka rečenica prelazi preko taktne crte, a stanka dolazi prije nego što očekujemo. Djeluje kao da jedna osoba slobodno govori iznad pravilnih koraka.
Prvi put samo zapjevušite melodiju, a drugi put pratite lijevu ruku. Kada ih treći put čujete zajedno, oslušnite gdje se kraj melodijske rečenice i promjena akorda pratnje podudaraju, a gdje razilaze. Upravo to razilaženje daje vremensku širinu jednostavnom obrascu.
„Sporo“ nije isto što i „nepokretno“
Francuska uputa u partituri br. 1 glasi Lent et douloureux, odnosno „sporo i bolno“. Spor tempo ne znači da svaki akord treba teško pritisnuti i zaustaviti, već da mu se dopusti da dovoljno zvuči, a da se ne izgubi veliki puls naizmjeničnog basa i akorda.
Ako je izvedba prespora, rečenica se raspada; ako je prebrza, promjene akorda prolaze neprimijećeno. Kada uspoređujete dobre izvedbe, manje gledajte trajanje u minutama, a više slušajte teče li korak lijeve ruke i ima li desna prostora disati.
Kada se vratimo na isto mjesto, sjećanje na akord je drugačije
Kada se poznata melodija vrati, ali akord ispod nje nije sasvim isti kao prvi put, mijenja se i emocionalna temperatura. Slušatelj istodobno prepoznaje melodiju i osjeća da se okruženje promijenilo. Ponavljanje ne skraćuje ono što smo već čuli, nego stvara okvir u kojem razlika postaje jasnija.
Jednom uzastopno čujte početak djela i sličnu melodiju u kasnijem djelu. Dovoljno je usporediti jednu stvar: položaj basa, svjetlinu akorda ili vrijeme koje ostaje nakon kraja melodije. Kada otkrijete sitnu razliku, ponavljanje više nije pozadina, već tema djela.
Zašto tiho ponavljanu glazbu držimo blizu
„Gymnopédie br. 1“ ne usmjerava pozornost na glasnoću ili brzu virtuoznost, nego na ponovljeni ritam i sitne promjene akorda. Stalan korak daje mjerilo za usporedbu, a bas i melodija koji se u njemu mijenjaju zvukom pokazuju da jednostavnost nije isto što i nepromjenjivost.
Mahina Vegan Table pušta klasičnu glazbu u blagovaonskom prostoru. U ovom časopisu nastavljamo pričati jednostavne priče o promjenama akorda i melodije koje možete otkriti u klasičnim djelima.
Četiri pitanja za razumijevanje ponavljanja u skladbi „Gymnopédie br. 1“
- Je li gimnopedija samo jedna skladba?
- To je zajednički naslov tri glasovirske skladbe koje je Satie napisao 1888, a najčešće izvođena br. 1 prva je među njima.
- Ponavlja li lijeva ruka do kraja isti akord?
- Ritmički okvir je sličan, ali bas i sastav akorda neprestano se mijenjaju. Isti je pokret, a boja tonova putuje.
- Znači li „sporo i bolno“ da treba svirati krajnje sporo?
- To nije samo uputa za brzinu. Bolje ga je razumjeti kao karakter koji u sporom pulsu zajedno gradi težinu akorda i izraz melodije.
- Što se najlakše može uhvatiti pri prvom slušanju?
- Najprije uhvatite dva pokreta lijeve ruke — dubok bas i akord iznad koji se izmjenjuju — a zatim slušajte gdje se završava rečenica desne ruke.
Provjerite aktualne informacije za posjet i prostor restorana Mahina Vegan Table.
Pogledajte informacije za posjet restoranu Mahina Vegan Table
