U ovom članku
Kratak odgovor
Debussy je 1903. slušao Rameauovu operu Castor et Pollux i o njoj napisao pohvalnu kritiku za novine Gil Blas. Dvije godine poslije dovršio je prvi svezak klavirskih Images. Prva skladba bila je Reflets dans l’eau, druga Hommage à Rameau, a posljednja Mouvement. Između skladbi nazvanih po vodi i kretanju smjestio je ime staroga francuskog skladatelja. U zbirci objavljenoj u listopadu 1905. predstavio je tri skladbe za jedan klavir. Drugu, kojoj je odredio karakter polagane sarabande, posvetio je Rameauu.
Detaljnije
Susret s Rameauom u koncertnoj dvorani 1903.
Debussy je u pariškoj Scholi Cantorum slušao prva dva čina opere Castor et Pollux. Kritika koju je napisao za Gil Blas poslije je uvrštena u Monsieur Croche. U tekstu je izričito naveo mjesto izvedbe i dio opere koji je čuo. Iskustvo s početka 1903., kada je nakon izvedbe ponovno procijenio Rameauovo djelo, vrijedi povezati s njegovim kasnijim Hommage à Rameau.
U dijelu koji prikazuje Castorov pogreb Debussyja su više od antičkih kostima i kaciga zanimali ljudi koji plaču. U opernim je likovima prepoznao tugu koju su poznavali on i njegova tadašnja publika. Pišući o Polluxovu monologu, naveo je da je zaboravio udaljenost u vremenu i prostoru te Rameaua doživio kao suvremenika. Opisujući ono što ga je ganulo, više je cijenio način izražavanja osjećaja nego starost skladbe. Rameau mu je bio ime stare Francuske i skladatelj čiju glazbu treba ponovno izvesti i poslušati.
U Francuskoj se tada nastojalo obnoviti i objaviti Rameauove partiture. Francis Magnard pozvao je na taj rad 1894. u novinama Le Figaro. Durand je sljedeće godine počeo izdavati sabrana djela. Za izvođenje starih skladbi glazbenicima su trebale dostupne partiture. Novinski prijedlog prerastao je u zajednički urednički posao skladatelja i izdavača, koji su klavirska djela i opere rasporedili u sveske. Izdavač i urednici pripremali su materijal kako bi i drugi izvođači mogli upoznati Rameauovu glazbu koju je Debussy čuo u dvorani.
Rasprava oko prve opere i sabrana djela
Rameauova prva opera, Hippolyte et Aricie, izvedena je u Parizu 1. listopada 1733. Imao je pedeset godina i dotad je bio poznat ponajprije kao teoretičar harmonije. Opera je uspjela, ali je izazvala i rasprave o glazbi. Skladatelj na kojega se poslije pozivalo u raspravama o francuskoj tradiciji podijelio je publiku već prvom operom. Rameau kojega je Debussy poštovao bio je i autor koji je sustavno pisao o teoriji i skladatelj koji je na pozornici predstavljao novu glazbu.

Rameau je mijenjao Hippolyte et Aricie za nove izvedbe. Sačuvane su inačice koje je preradio za izvedbe 1742. i 1757. I kod opere s istim naslovom izvođena glazba ovisi o tome koju skladateljevu reviziju odaberemo. Opéra-Comique upotrijebila je verziju iz 1757. za svoju produkciju iz 2020.

Debussy je kao urednik sudjelovao u Durandovu izdanju Rameauovih sabranih djela. Prvi svezak s glazbom za instrumente s tipkama, objavljen 1895., uredio je Saint-Saëns, a na opernim su svescima radili d’Indy, Dukas, Guilmant i drugi. Les Fêtes de Polymnie, koju je uredio Debussy, objavljena je 1908. Nakon što je 1905. prethodniku odao počast naslovom klavirske skladbe, prihvatio se i objavljivanja njegove operne partiture. U zajedničkom projektu izdavača i više glazbenika čitao je i uređivao određeno djelo. Zanimanje za Rameaua nastavio je nakon kritike i skladanja, radom na notnom izdanju.
Njegovi su kolege također unosili staru francusku glazbu u vlastita djela. Dukas je napisao klavirske varijacije na Rameauovu temu, a Ravel je u Le Tombeau de Couperin naslovom spomenuo Couperina. I u Debussyjevu su se krugu imena i glazba prethodnika pojavljivali u novim skladbama. Dukas je od prethodnikove teme oblikovao varijacije, a Debussy samostalnu klavirsku posvetu Rameauu. Skladatelji iste generacije prisjećali su se ranijih glazbenika, ali su birali različite naslove i forme. Osoba kojoj odaju počast i vrsta skladbe koju pišu povezane su u svakom djelu na drukčiji način.
Sarabanda bez strogoga praćenja forme
Prvi svezak Images čine Reflets dans l’eau, Hommage à Rameau i Mouvement, tim redom. Debussy je te tri skladbe dovršio 1905. i objavio ih kao klavirsku zbirku. Između naslova koji upućuju na vodu i kretanje stavio je ime stvarnoga skladatelja. Središnjoj je skladbi dao naziv koji označava počast, a prije i poslije nje smjestio je djela drukčijega karaktera. Zbirku je poslao Durandu nakon rada i izmjena na sve tri skladbe. Ganjen starom operom, glazbu u Rameauovu čast objavio je kao dio novoga ciklusa za instrument s tipkama.
Debussy je u partituru upisao da treba svirati polagano i ozbiljno. Dodao je uputu da se svira u stilu sarabande, ali bez strogoga pridržavanja forme. Sarabanda je naziv plesa koji se upotrebljavao u starim suitama. Skladatelj prvo određuje brzinu i karakter, a zatim objašnjava koliko se treba držati plesnog uzora. Naslov koji odaje počast Rameauu i naziv sarabande upućuju na staru glazbu, dok pijanist svira Debussyjeve note i slijedi njegove upute. U partituri zajedno stoje ime staroga plesa i zahtjev da se njime slobodno postupa.
Kada je poslao zbirku, Debussy je upitao izdavača Jacquesa Duranda je li osobno odsvirao sve tri skladbe. Zatim je izrazio očekivanje da će uz djela Schumanna i Chopina dobiti mjesto u klavirskoj literaturi. Autor koji je prethodnikovo ime stavio u naslov istodobno je očekivao objavljivanje i prosudbu vlastitih djela. U pismu nije dugo obrazlagao zašto odaje počast Rameauu, nego je pisao o tome kako se tri upravo dovršene skladbe slažu i kako bi mogle biti ocijenjene.
Prije slanja partiture još je radio izmjene. U kolovozu 1905. javio je Durandu da će tri skladbe poslati sljedećeg tjedna, ali je promijenio raspored jer nije bio zadovoljan Reflets dans l’eau. Objasnio je da će napisati drugu skladbu koja odražava novo otkriće u harmoniji, a zbirku je poslao krajem mjeseca. Do posljednjeg je trenutka provjeravao prvu skladbu koja će biti objavljena uz posvetu Rameauu. Na Mahininim popisima za ručak i večeru nalazi se Michelangelijeva izvedba Hommage à Rameau. Djelo s toga popisa dio je rada tijekom kojega je Debussy zajedno dorađivao tri skladbe i pripremao njihovo izdavanje.
Debussy kao autor klavirske skladbe i urednik opere
Iako djelo odaje počast Rameauu, teško ga je smatrati novom skladbom sastavljenom izravnim preuzimanjem njegova glazbenog stila. Debussy je u naslov stavio prethodnikovo ime, a napisao vlastitu klavirsku glazbu. Njegovo oduševljenje Rameauovom operom, uputa koja spominje stari ples i dovršena klavirska skladba mogu se pratiti jedno za drugim. Cijeneći prethodnikovu glazbu, Debussy je u novom djelu upotrijebio vlastite akorde i klavirski izraz.


Debussy je 1905. objavio svoju klavirsku skladbu, a 1908. izišla je Rameauova opera Les Fêtes de Polymnie koju je uredio. Kao Saint-Saëns, d’Indy, Dukas i Guilmant, čitao je i uređivao stare partiture za sabrana djela. Nastavio je i skladati klavirsku glazbu i objavljivati prethodnikovu operu. Nakon kritike pune divljenja Rameauu posvetio je vrijeme vlastitom skladanju i uređivanju nota. Zanimanje koje je nakon izvedbe izrazio u tekstu nastavio je u različitim vrstama izdanja.
Suvremenik pronađen u prošlosti
Debussy je 1915. napisao Sonatu za flautu, violu i harfu. U njoj je nastavio pokazivati zanimanje za staru francusku glazbu. Prošlo je deset godina od objavljivanja Hommage à Rameau. S klavirskoga sola prešao je na komornu glazbu za tri instrumenta, zadržavši zanimanje za glazbu ranijih razdoblja. Nakon klavirske posvete s Rameauovim imenom i uređivanja opere napisao je novo komorno djelo.
U operi koju je Debussy slušao iz gledališta 1903. plakao je lik koji je izgubio voljenu osobu. U kritici je napisao da tu tugu razumiju i ljudi njegova vremena. Klavirskoj skladbi poslanoj izdavaču 1905. dao je Rameauovo ime i uputu o stilu sarabande. Durandu je izrazio i nadu da će tri skladbe stajati uz Schumanna i Chopina. Zapisao je zašto ga je stara glazba oduševila, a nakon dovršetka nove glazbe očekivao je njezinu izvedbu i objavljivanje. Ime prethodnika kojega je poštovao ostalo je u drugoj skladbi nove klavirske zbirke.
Glazba koju slušamo u Mahini
U Mahininu glazbu ubraja se i Hommage à Rameau u Michelangelijevoj izvedbi. Dok ga slušate, možete razgovarati i o tome kako je Debussy klavirskom skladbom izrazio poštovanje glazbeniku koji je živio mnogo prije njega.





