U ovom članku
Kratak odgovor
Griegovo Jutarnje raspoloženje potječe iz scenske glazbe za Ibsenovu dramu Peer Gynt. Skladatelj je narudžbu dobio 1874. i pisao i mijenjao glazbu za izvedbu. Poslije je izdvojio neke skladbe i preoblikovao ih u orkestralne suite. Izvorna pozadina glazbe koja prikazuje svijetlo jutro jest Afrika. U zbivanjima prije i poslije toga Peer napušta Norvešku, putuje različitim zemljama i predstavlja se kao druge osobe.
Detaljnije
Mozartove note i norveške narodne pjesme
Grieg je u djetinjstvu slušao Mozarta gledajući majku kako svira i poučava. Njegova kasnija sjećanja na susret s Mozartom vode do vremena kada je učio glazbu od majke. Kada je na Leipziškom konzervatoriju dobio zadatak napisati gudački kvartet, proučavao je Mozartove i Beethovenove kvartete. Nakon diplome na koncertu u Bergenu svirao je Mozartov klavirski trio s bratom Johnom, violončelistom, i violinistom Oleom Bullom. Prije skladanja na temelju norveške glazbe učio je i izvodio partiture skladatelja drugih zemalja.

Grieg je Humoreske op. 6 posvetio Rikardu Nordraaku, a 25 norveških narodnih pjesama i plesova op. 17 Oleu Bullu. Posvete i pojedinačni naslovi pokazuju zanimanje za kolege glazbenike i narodne pjesme. U op. 17 nalaze se svadbena melodija, ples halling i pjesma kojom se dozivaju krave. Glazbu za različite seoske aktivnosti okupio je u klavirskim skladbama. Naslovi zadržavaju namjenu pjesme i vrstu plesa, a posvete imena kolega s kojima je dijelio glazbu.

Olea Crøger slušala je i zapisivala narodne pjesme Norvežana. Landstad i Lindeman objavili su melodije koje je skupila, a te su pjesme utjecale na Griega. Sakupljačica je pjesme ljudi prenosila u note, a izdavači tiskom drugim glazbenicima. Nije potvrđeno je li Grieg poznavao i Crøgerinu ulogu u prikupljanju pjesama koje su do njega stigle. Prije njihova uklapanja u klavirska djela postojao je rad seoskih pjevača i sakupljačice koja je melodije zapisala.
Ibsenova narudžba i prerade za kazalište
Ibsen je u siječnju 1874. od Griega zatražio glazbu za postavljanje Peer Gynta na pozornicu. Pišući prema sadržaju drame, Grieg je morao uzeti u obzir uvjete orkestra i pjevača koji će sudjelovati. Tijekom skladanja priprema glazbe za stvarne mogućnosti izvođača bila je i izvor teškoća. Za razliku od samostalne orkestralne skladbe, pripremao je glazbu uz glumački govor i pokrete te glazbu za pjevanje prema tijeku drame. Scenska je glazba prvi put izvedena 1876. Od narudžbe do praizvedbe prošlo je više godina.

Za kasnije nastupe Grieg je mijenjao glazbu. Partitura uporabljena u Kopenhagenu 1886. postala je važna osnova kasnijega uređivanja sabranih djela. Sačuvana je u Danskoj kraljevskoj knjižnici. Muzikolozi Rune Andersen i Finn Benestad od 1983. proučavali su izvore scenske glazbe. Uspoređivali su partiture za različite izvedbe i ispitivali skladateljeve izmjene i dodatke. Za Peer Gynta, za razliku od djela završenoga notama praizvedbe, sačuvani su i izvori s izmjenama za kasnije produkcije.
Peerovo hvalisanje i slojevi luka
Ibsenov Peer na svadbi bježi s mladenkom Ingrid i zatim je napušta. Ne može ostati ni uz Solveig koja ga prihvaća, pa ponovno odlazi. Susreće trolove i putuje dalekim zemljama, svaki put birajući ulogu koja mu odgovara. Zamišlja sebe kao velikoga čovjeka, ali ne drži obećanja ljudima s kojima je bio. Što je više pustolovina, teže mu je objasniti zašto je krenuo i što je zapravo učinio. Ibsen u istoj drami prikazuje Peerovo razmetanje, postupke i ljude koje zbog njih ostavlja.
U starosti Peer ljušti luk sloj po sloj i prisjeća se uloga koje je preuzimao. Svakom sloju pripisuje neki lik, od sebe zamišljenoga kao cara do drugih identiteta, ali ni na kraju ne nalazi jezgru. Nabrojenih je uloga mnogo, a kada ih ukloni, ne ostaje osoba koju može objasniti. Ibsen o tome pita kroz radnju čovjeka koji je opisivao velike pustolovine, a sada ljušti luk u ruci. Dok odbacuje imena koja si je davao, ostaje samo još jedna ljuska.
Pred završetak ljevač gumba kaže da će Peera rastaliti i pomiješati s drugim materijalom. Kao gumb kojem nije pravilno napravljena petlja i treba ga ponovno rastaliti, optužuje Peera da nije ispunio svoju ulogu. Peer mora pronaći razlog da ostane kakav jest. Ljušteći luk pitao je ima li središta među njegovim brojnim ulogama, a pred ljevačem mora objasniti život koji je živio. Dramom o luku i gumbu Ibsen ponovno ispituje pustolovine kojima se Peer hvalio.
Glazba napisana za afričko jutro
Jutarnje raspoloženje upotrijebljeno je uz afričko okruženje četvrtoga čina. Grieg je prvi snažni zvuk skladbe povezao s izlaskom sunca kroz oblake. Sačuvani su i skladateljevo objašnjenje i mjesto radnje. Djelo je napisao Norvežanin, a u Ibsenovoj drami služilo je za jutro u Africi. U naslovu samostalne orkestralne skladbe ostalo je samo jutro, dok scenska glazba prati Peerovo mjesto boravka i tijek četvrtoga čina.
Nakon Jutarnjeg raspoloženja izvode se Lopov i primatelj ukradene robe, Arapski ples i Anitrin ples. Peerovo putovanje nastavlja se i nakon glazbe koja najavljuje jutro. Pojavljuju se drugi likovi, s njima se susreće i bira postupke koji mu odgovaraju. Grieg je tom tijeku pridružio više skladbi. Redoslijed je kasnije promijenio za suitu, ali u scenskoj glazbi nakon jutra slijede drugi likovi i plesovi. Glazba mirnoga jutra i glazba za Peerove sljedeće postupke služile su istoj kazališnoj predstavi.
Satira i ponavljanje U dvorani gorskoga kralja
Griegova ocjena skladbe U dvorani gorskoga kralja iznenađujuće je oštra. U pismu prijatelju Frantsu Beyeru s negodovanjem je opisao pretjerano norveški i samodostatan stav te izrazio nadu da će satira glazbe biti jasna. Zajedno je govorio o folklornome materijalu i satiri koju želi izraziti. Kao skladatelj koji je koristio narodni materijal nije djelo opisao kao bezuvjetnu pohvalu domaće glazbe. Sam je objasnio da je u glazbu za zajednicu trolova želio unijeti pretjerivanje i satiru.

Ritam skladbe može se slušati i u vezi s norveškim hallingom. To je brz solo ples mladih muškaraca na svadbama i svečanostima, s akrobatskim pokretima. U skladbi violončela, kontrabasi i fagoti započinju temu u dubokom registru. S dodavanjem drugih instrumenata zvuk raste i tempo ubrzava. Pri svakom ponavljanju kratke teme mijenjaju se sudjelujući instrumenti i glasnoća. Ponavljanjem iste melodije Grieg glazbeno odražava dramski trenutak u kojem trolovi okružuju Peera.
Suite drukčijega redoslijeda od radnje
Iz scenske glazbe Grieg je izdvojio dijelove za dvije orkestralne suite. Umjesto slijeda dramske radnje odabrao je redoslijed koji ga je glazbeno zadovoljio u orkestralnoj izvedbi. Prvu suitu čine Jutarnje raspoloženje, Åseina smrt, Anitrin ples i U dvorani gorskoga kralja. Glazbu koja u drami pripada različitim vremenima i mjestima objedinio je u jednoj suiti. Preoblikujući kazališnu glazbu za samostalnu koncertnu izvedbu, promijenio je i redoslijed dramskih događaja.
Na Mahininim popisima za ručak i večeru Jutarnje raspoloženje navedeno je uz ime Nevillea Marrinera. Izdvojena je prva skladba Prve suite. Posljednja skladba iste suite, U dvorani gorskoga kralja, ponavlja duboku temu na više instrumenata. Dok prva pripada jutru, posljednja je služila zajednici trolova. Između njih Grieg je stavio Åseinu smrt i Anitrin ples. Iz glazbe napisane za Ibsenovu dramu izabrao je četiri različita karaktera i oblikovao redoslijed za orkestralni koncert.
Glazba koju slušamo u Mahini
U Mahininu glazbu za ručak i večeru uključeno je Jutarnje raspoloženje pod ravnanjem Nevillea Marrinera. Kada čujete poznatu prvu melodiju, za stolom možete započeti razgovor o pustolovinama Peera Gynta uz koje je ta glazba prvotno svirala.





