U ovom članku
Kratak odgovor
U Verlaineovoj pjesmi Clair de lune ljudi s maskama sviraju lutnju i plešu. Pjevaju o ljubavi i sreći, ali kao da ne vjeruju vlastitim riječima. Debussy je 1882. uglazbio tu pjesmu, a poslije je napisao još jednu popijevku na isti tekst. Klavirsku suitu započeo je 1890., a objavio 1905. Rani naslov treće skladbe bio je Sentimentalna šetnja, no pri pripremi izdanja promijenio ga je u Clair de lune. Ostavio je zasebna djela: popijevke u kojima pjevač izvodi Verlaineove riječi i glazbu za klavir bez pjevanoga teksta.
Detaljnije
Maske i pjesma koja ne vjeruje u sreću
Verlaine je 1869. objavio zbirku Fêtes galantes. Clair de lune u toj zbirci počinje usporedbom duše druge osobe s posebnim krajolikom. Njime prolaze ljudi s maskama, sviraju lutnju i plešu. Lutnja je stari instrument sa žicama koje se trzaju. Umjesto točnoga mjesta vrta pjesnik opisuje ljude koji ondje pjevaju i kreću se, kako bi objasnio nečije unutarnje stanje. Zajedno se pojavljuju glazbenici i plesači, a njihovu maskiranost navodi od početka.

U molu pjevaju o pobjedi ljubavi i uspješnom životu. Verlaine razdvaja sadržaj pjesme od osjećaja onih koji je pjevaju. Ljudi koji pjevaju o sreći kao da u nju ne vjeruju, a ispod raskošnih kostima tuguju. Njihova se pjesma miješa s tihom, tužnom i lijepom mjesečinom. Na kraju se pojavljuju i fontane koje među mramorom jecaju od zanosa. Verlaine u istoj pjesmi povezuje ljubav, maske, glazbu i vodu te istodobno opisuje sreću iz pjesme i tugu pjevača.
Debussy je toj pjesmi pristupio na više načina. Dvaput ju je uglazbio za glas, a klavirski Clair de lune glazbeno je zasebno djelo. Postoje popijevke u kojima pjevač izgovara Verlaineove riječi i klavirska skladba istoga naslova. U pjesmi susrećemo maske, ples i ljude koji pjevaju o ljubavi. Nakon susreta s jednim tekstom Debussy je ostavio djela za različite izvođačke sastave.
Watteauove slike i Verlaineove svečanosti
Naslov zbirke Fêtes galantes također je izraz koji se upotrebljava za slike slikara 18. stoljeća Antoinea Watteaua. U njegovim se djelima lijepo odjeveni ljudi okupljaju u parkovima i sudjeluju u ljubavnim igrama. Francuska kraljevska akademija 1717. prihvatila je njegovo Hodočašće na otok Kiteru i uvela naziv za takvu temu. Slikar je prikazivao odjeću ljudi i njihovo druženje, a kasniji je pjesnik isti izraz upotrijebio za svoju zbirku. Naziv iz klasifikacije slikarstva postao je i ime književnoga djela.

Na Watteauovim se slikama pojavljuju i radost svečanosti i melankolija. Uz druženje lijepo odjevenih ljudi prikazivao je usamljenost koja se može osjetiti unutar veseloga društva. Verlaine je također opisivao tugu ljudi koji plešu i pjevaju. Likovi slika i pjesme nisu iste osobe, ali pri tumačenju obaju djela zajedno se spominju veselo okupljanje i melankolija. Watteau je slike oblikovao položajima ljudi i njihovom okolinom, a Verlaine riječima opisao ljude koji pjevaju o ljubavi i ne mogu vjerovati u sreću.
Bergamaska označava ples povezan s talijanskim Bergamom. U prvoj strofi Clair de lune Verlaine je zajedno upotrijebio francuske riječi masques i bergamasques. Dvije riječi slična zvuka stoje u istom stihu. Debussy je klavirsku zbirku nazvao Suite bergamasque. Ovdje možemo usporediti Verlaineov izbor riječi za ples i maske s Debussyjevim odabirom plesnoga naziva za suitu. Ime Bergama, naziv plesa i izraz iz francuske pjesme zajedno su dio pozadine naslova.
Rukopis iz 1890. i izdanje iz 1905.
Suite bergamasque temelji se na ranom radu iz 1890., a objavljena je 1905. Debussy je na korekturne otiske upisao 1890. kako bi istaknuo da je riječ o djelu iz mladosti. Između početnoga rada i objavljivanja prošlo je 15 godina.

Četiri skladbe suite slijede ovim redom: Prélude, Menuet, Clair de lune i Passepied. Treća je izvorno nosila naslov Sentimentalna šetnja, a četvrta Pavana. Debussy je neposredno prije izdanja promijenio ta dva naslova. Prélude i Menuet zadržali su prvotna imena. Nije odjednom promijenio sva četiri naslova, nego je preimenovao dvije skladbe. Na tiskarskim korekturama sačuvan je postupak tih promjena.
Rana je verzija 1891. predana izdavaču Choudensu, a Hartmannov ju je nasljednik 1902. prodao Fromontu. Debussy je konačnu verziju Fromontu predao u travnju 1905. Partitura je izišla dva mjeseca poslije, u lipnju. Prvi izdavač nije odmah tiskao djelo; završene note mnogo je kasnije objavio drugi. Prije toga Debussy je uredio korekture i promijenio naslove skladbi. Rani rad predan Choudensu publika je upoznala kao suitu od četiri skladbe koju je objavio Fromont.
Popijevke i klavirska skladba uz isti tekst
Debussy je 1891. napisao zbirku popijevki Fêtes galantes za glas i klavir. U nju je uvrstio En sourdine, Clair de lune i Fantoches. Autograf popijevke Clair de lune sadrži i posvetu gospođi A. Fontaine. Skladatelj je naziv pjesničke zbirke odabrao za svoju glazbenu zbirku, a za svaku popijevku upotrijebio naslov pjesme. Pjevač izvodi Verlaineove riječi, dok pijanist svira s njegovim glasom. Nakon čitanja zbirke Debussy je pjesnikovim riječima dodao note i oblikovao tri popijevke.
Verlaineov Clair de lune Debussy je uglazbio i 1882., prije popijevke iz 1891. Nakon prvoga prijenosa pjesme u glazbu napisao je novu popijevku. Kasnije je isti naslov upotrijebio za klavirsku skladbu. U dvjema popijevkama istom je tekstu dao različitu novu glazbu, a u klavirskoj je skladbi napisao samo glazbu za tipke, bez izvođača koji pjeva riječi. Skladatelj koji je ponovno čitao isti tekst i pisao novu pjesmu njegov je naziv upotrijebio i za klavirski solo.
Redoslijed četiriju skladbi i Mahinin popis
Menuet i Passepied u naslovima nose nazive starih plesova. U konačnoj zbirci Clair de lune stoji između njih. Kada se izvodi cijela suita, nakon prvoga Préludea slijede Menuet i Clair de lune, a završava se Passepiedom. I kada danas na kompilaciji odaberemo samo Clair de lune, u izvornoj partituri prije i poslije njega stoje druge skladbe.
Mahinini popisi za ručak i večeru navode klavirski Clair de lune u izvedbama Moure Lympany i Seong-Jina Choa. Choov Menuet nalazi se i kao zasebna stavka. U izvornoj je suiti Menuet drugi, a Clair de lune treći. Dva naslova zato pripadaju istoj zbirci, ali su uvrštena kao zasebne snimke. Popis za vrijeme obroka na taj način raspoređuje dijelove zbirke u pojedinačne stavke.
Clair de lune u Capletovoj orkestraciji
Na popisu je i Clair de lune u orkestralnoj obradi Andréa Capleta. Debussy je skladatelj klavirskog izvornika, a Caplet je rasporedio glazbu među više instrumenata. Clair de lune obrađivan je i za druge instrumente, uključujući orgulje. Zato postoje snimke istoga naslova za različite sastave. Glazbu koju u klavirskom solu izvodi jedna osoba u orkestralnoj verziji dijeli više instrumenata i glazbenika. Uz zadržani naslov dodaju se ime obrađivača i sastav.

Debussy je rano djelo pripremio 1890., a pri objavljivanju konačne verzije 1905. treću je skladbu nazvao Clair de lune. Zapisi iz vremena prije i poslije toga sadrže popijevke na Verlaineov tekst, izmijenjene naslove i obrade za druge instrumente. U pjesmi ljudi tuguju dok pjevaju o ljubavi, a u popijevci pjevač izvodi te riječi. Klavirska skladba izvodi se kao samostalna glazba istoga naslova. Priča oko Clair de lune tako je ostala u pjesnikovim riječima, skladateljevim notama i izdavačevim korekturama.
Glazba koju slušamo u Mahini
Na Mahininu popisu zajedno su klavirski Clair de lune i njegova orkestralna obrada. Kada čujete poznatu skladbu, poslušajte kojem je instrumentu povjerena melodija. Dio njezina užitka može biti i susret s istom glazbom u različitim sastavima.





