Rahmanjinovljeva 18. varijacija: Paganinijeva melodija u obratu

Tema iz violinskoga kaprica

Paganinijev Kapric br. 24 za solo violinu bez pratnje ima temu u a-molu i jedanaest varijacija. Početak kratke teme uključuje četiri brze šesnaestinke. Rahmanjinov je iz posljednjega kaprica preuzeo temu i oblikovao dvadeset četiri varijacije za klavir i orkestar. Na oba Mahinina popisa zasebno je i Kapric br. 24 u izvedbi Salvatorea Accarda. Izvornik za jednu violinu i rapsodiju za klavir s orkestrom povezuje ista tema.

Prije Rahmanjinova Paganinijevu su glazbu prerađivali Schumann, Liszt i Brahms. Tonovi za umijeće violinista postali su materijal skladatelja za klavirom. Rahmanjinov je kratak uvod i dvadeset četiri varijacije povezao u jedno djelo. U ovoj kasnoj skladbi ističu se sažetije, oštrije figure i disonance nego u ranijim djelima. Uz dugu pjevnu 18. varijaciju nalaze se i varijacije u kojima solist i orkestar razmjenjuju brze tonove.

Kuća uz jezero između koncertnih putovanja

Nakon odlaska iz Rusije krajem 1917. Rahmanjinov je preko Stockholma i Kopenhagena otišao u SAD. Počeo je profesionalni pijanistički život s godišnjim turnejama kroz više gradova. Snimao je ploče i 1920. potpisao prvi ugovor s Victorom. Godine 1930. odlučio je izgraditi vilu Senar uz švicarsko jezero Vierwaldstättersee. Glazbenik na stalnim turnejama pripremao je kuću za obiteljska ljeta.

Od arhitekta je zatražio da radna soba bude najbolja prostorija kuće. Želio je veliki prozor prema jezeru i odmah je komentirao nacrte primljene u New Yorku. Umjesto tapeta htio je glatke obojene zidove. Oko useljenja 1934. stigao je i koncertni klavir koji mu je Steinway darovao za šezdeseti rođendan. Smjestio ga je u radnu sobu. Ljeto dovršavanja Rapsodije uključivalo je i pisma arhitektu i novi klavir.

Gradnja nije prolazila bez poteškoća. Izgubivši novac tijekom svjetske gospodarske krize, u siječnju 1933. iz New Yorka poslao je telegram da se rad odgodi, a tri tjedna poslije ponovno je naručio konstrukcijske radove. Kupio je i veliki motorni čamac za boravak na jezeru. Dovršivši Rapsodiju sljedećega ljeta, nazvao ju je malom naknadom za novac potrošen na kuću. Djelo završeno u novoj radnoj sobi povezao je i s troškom izgradnje.

Varijacija prije teme i srednjovjekovni napjev

Na početku Rapsodije prva varijacija dolazi prije same teme. Nakon kratkoga uvoda klavir i orkestar predstavljaju basovski kostur Paganinijeve teme. Potom dvije skupine violina u unisonu izvode izvornu temu. Redoslijed je promijenjen tako da potpuna tema dolazi nakon prve varijacije. Umjesto gotove violinske melodije na početku stoje kratki, razmaknuti tonovi koji je podupiru. Kada tema nastupi, violine je sviraju, a klavir dodaje akcente.

Varijacije od druge do pete pokreće ritam, a u šestoj klavir svira slobodnije. U devetoj gudači upotrebljavaju col legno, udaraju žice drvenim dijelom gudala. Solist i orkestar suprotstavljaju različite ritmove. Deseta ima karakter koračnice, a u jedanaestoj klavir izvodi raskošnu kadencu. Mijenjajući način izvedbe, metar i solistički posao u svakoj varijaciji, od iste je teme oblikovao različite glazbene karaktere.

Dies irae, koji nastupa u sedmoj varijaciji, ponavlja se i kasnije. To je liturgijski napjev prenesen iz srednjega vijeka, glazba o smrti i sudu iz katoličke liturgije. Uz Paganinijevu temu Rahmanjinov ga je upotrijebio u više varijacija. Stari materijal Rapsodije uključuje temu violinskoga sola i liturgijski napjev. Glazba koja iskušava umijeće jednoga instrumenta i melodija koju je pjevalo više ljudi izmjenjuju se u istom djelu za klavir i orkestar.

Osamnaesta varijacija na kraju polaganoga dijela

U središtu djela dvanaesta i trinaesta varijacija prelaze u ples u tri dobe u d-molu. Četrnaesta i petnaesta koriste F-dur, a petnaestu uglavnom svira samo klavir. Nakon šesnaeste i sedamnaeste, osamnaesta donosi dugu melodiju u Des-duru. Solist koji je prošao kroz brze varijacije i kadencu ovdje povezuje tonove poput pjevača. Birajući različite tonalitete i metre, Rahmanjinov je u osamnaestoj klaviru i gudačima redom povjerio istu melodiju.

Varijacije od dvanaeste do osamnaeste mogu se razumjeti kao polagani dio koncerta. Najduža je osamnaesta. Nakon prvih dvanaest taktova melodije klaviru se pridružuju gudači. Odlomak koji je prvo pjevao solist preuzima više gudača i sastav se proširuje. Poslije osamnaeste slijedi posljednjih šest varijacija. Rapsodija tako u jednom djelu povezuje brz početak, polaganu sredinu i brzu završnu glazbu.

Ključna tehnika osamnaeste jest inverzija melodije. Intervali koji su išli gore mijenjaju se u silazni smjer, a silazni postaju uzlazni. Rahmanjinov je tu promjenu smjera povezao s durskim akordima. I upotrebljavajući tonove Paganinijeve teme, osamnaesta je postala nova duga melodija. Klavirski dio nosi oznaku Andante cantabile. Cantabile traži pjevan način sviranja.

Klavir jednostavno predstavlja melodiju, a nakon što je preuzmu gudači glazba se šire razvija. Skladatelj je ovdje smanjio broj brzih klavirskih tonova i dao mu dugu melodiju. Nije je prepustio samo solistu, nego istu pjesmu prenio i gudačkome ansamblu. U ovoj varijaciji zajedno se ostvaruju obrat teme violinskoga izvornika i promjena sastava od klavira do gudača.

Skladatelj na praizvedbi i kasniji balet

Na praizvedbi u Baltimoreu 7. studenoga 1934. Rahmanjinov je svirao klavir, a Leopold Stokowski ravnao Philadelphijskim orkestrom. Nakon pisanja novoga klavirskog djela dodao ga je svojim turnejama. Iste ga je godine i snimio s Philadelphijskim orkestrom. Švicarsko ljeto skladanja i američka jesen izvođenja nastavili su se u istoj godini. Razmjenu solista i orkestra koju je odredio kao skladatelj osobno je izveo kao pijanist.

Koreograf Mihail Fokin napravio je 1939. balet Paganini uz Rapsodiju. Priča koju je predložio Rahmanjinov bavila se legendom o vragu uz violinista. Glasine izazvane Paganinijevim izvanrednim umijećem postale su kazališna priča. Balet izveden u Londonu pridružio je likove i pokrete violinskoj temi i napjevu o smrti. Tema Paganinijeva sola nakon varijacija za klavir i orkestar služila je i kao glazba plesačima.

Zbog ozljede nakon pada u Senaru Rahmanjinov nije mogao doći na baletnu praizvedbu u londonskom Covent Gardenu. Te je godine održao i posljednje britanske nastupe te napustio švicarsku kuću radi odlaska u SAD. U kolovozu 1939., nakon nastupa u Lucernu, zauvijek je otišao iz Senara. Ljeta u kući gdje je napisao osamnaestu varijaciju završila su pred rat, a Rapsodija je ostala djelo koje pijanisti i orkestri izvode, a plesači plešu.

Osamnaesta varijacija kao zasebna skladba

Osamnaesta varijacija danas je poznata i kao ulomak koji se izvodi zasebno. Izdavači su tiskali note za solo klavir, violinu i klavir, violončelo i klavir te drveni puhački instrument i klavir, među drugim sastavima. Melodija koju su razmjenjivali klavir i orkestar u tim je obradama povjerena solistu ili dvama izvođačima. Na Mahininu popisu nalazi se izvedba Cécile Ousset. Duga melodija nastala obratom Paganinijeve teme i prenesena gudačima tako je ušla u glazbu uz obrok kao samostalni ulomak.

Glazba koju slušamo u Mahini

U Mahininoj glazbi za ručak i večeru osamnaestu varijaciju izvodi Cécile Ousset. Na popisu je i Paganinijev Kapric br. 24. Kada čujete oba djela, možete usporediti izvornu temu s melodijom nastalom njezinim obratom.