U ovom članku
  1. Pisanje u Bichainu i praizvedba u Parizu
  2. Javanski ansambl na pariškoj izložbi
  3. Večer u Granadi i Fallina posveta
  4. Dvije pjesme u Vrtovima na kiši
  5. Različit materijal na jednom klaviru
  6. Glazba koju slušamo u Mahini

Kratak odgovor

Debussy je u ljeto 1903. dovršio klavirsku zbirku Estampes. U tri naslova, Pagodes, La soirée dans Grenade i Jardins sous la pluie, uključio je javanski gamelan, španjolske plesne ritmove i francuske dječje pjesme. Pisao je u francuskom selu Bichainu. Dirigentu Andréu Messageru u pismu je napisao da nedostatak novca za putovanje nadoknađuje maštom.

Detaljnije

Pisanje u Bichainu i praizvedba u Parizu

Debussy je tri skladbe napisao u ljeto 1903. tijekom boravka u Bichainu, na sjeveru Burgundije. U pismu Messageru iz istoga razdoblja opisao je udaljene krajeve i teškoće s plaćanjem putovanja. Naslovi Estampes spominju arhitekturu izvan Francuske i španjolski grad, ali zbirku je dovršio u Francuskoj. Za razliku od putnoga dnevnika s redom posjećenih mjesta, kao materijal upotrijebio je glazbu koju je slušao i ranije napisane note. Godinu prije, 1902., na pozornicu je postavio operu Pelléas et Mélisande, a od 1903. radio je i na orkestralnom djelu La Mer. Ljeto Estampes bilo je razdoblje u kojem se nastavljao njegov rad na operi, orkestralnoj i klavirskoj glazbi.

Debussy je detaljno odredio i način tiskanja zbirke. Odabrao je papir i od izdavača zatražio blijedozlatni naslov i svoj monogram te plave naslove pojedinih skladbi. Monogram je znak sastavljen od slova imena. Uz pisanje nota pripremao je i naslovnicu. Povezujući tri naslova u jednu zbirku, rasporedio je slova i razdvojio boje. Upute za papir i boje poslane pismom bile su konkretni zahtjevi za izradu nota koje će čitatelj prvi put uzeti u ruke.

U kolovozu te godine Debussy je primio korekturne otiske, a 20. listopada objavio zbirku. Posvetio ju je slikaru Jacquesu-Émileu Blancheu. Ricardo Viñes praizveo ju je sljedeće godine, 9. siječnja 1904., u pariškoj Salle Érard. Nakon dovršetka glazbe ljeti i pripreme tiska note su izišle u jesen, a zimi je pijanist tri skladbe predstavio publici. Na koncertu Société Nationale de Musique svirao je Pagodes, La soirée dans Grenade i Jardins sous la pluie. Zbirka koju je Debussy dovršio u Bichainu predstavljena je na pariškoj pozornici.

Javanski ansambl na pariškoj izložbi

Prva skladba, Pagodes, pokazuje utjecaj javanskoga gamelana koji je Debussy čuo na pariškoj Svjetskoj izložbi 1889. Gamelan je ansambl različitih instrumenata. Tradicionalni sastavi Jave i Balija povezuju više instrumenata uz važnu ulogu brončanih udaraljki. Svirali su uz dvorske i seoske obrede, zajedničke svečanosti i kazalište sjena. I prije Debussyjeva pariškog susreta s tom glazbom izvođači su tim instrumentima pratili obrede i predstave. Izložba ju je predstavila europskoj publici.

Glazbenici gamelana u kraljevskoj palači u Yogyakarti, 1888.
Glazbenici gamelana u kraljevskoj palači u Yogyakarti, 1888.

Na izložbi su bili nizozemski postav i prostor koji prikazuje javansko selo. Među instrumentima gamelana prenesenima u Francusku bili su i oni koje je upravitelj Nizozemske Istočne Indije darovao francuskoj vladi. Izvedbe i kretanje instrumenata bili su povezani s kolonijalnom upravom i organizacijom izložbe. Debussyjevo otkrivanje novoga zvuka zato valja razmatrati uz okolnosti prijenosa instrumenata i glazbenika iz kolonije u Pariz. I nakon što su njegove klavirske skladbe postale poznate, tradicija javanskih glazbenika koji su izvodili taj materijal nastavila se samostalno.

Javansko selo na pariškoj Svjetskoj izložbi 1889.
Javansko selo na pariškoj Svjetskoj izložbi 1889.

U Pagodes Debussy je utjecaj gamelana izrazio kvartama i kvintama te povezivanjem različitih registara. Zajedno je oblikovao duboke klavirske zvukove, ponavljane figure i kretanje u visinama. Figura je kratak niz tonova koji se može ponavljati ili mijenjati. Zvuk ansambla koji je čuo u gamelanu uključio je u note za jedan klavir. Raspoređujući različite registre među dvije ruke izvođača, utjecaj je razvio na instrumentu različitom od javanskoga sastava.

Večer u Granadi i Fallina posveta

Druga skladba, La soirée dans Grenade, ima uputu da slijedi kretanje habanere. Debussy je plesnim ritmom oblikovao skladbu s imenom španjolskoga grada. U Španjolskoj je boravio samo jedan dan, ali Manuel de Falla visoko je cijenio španjolski karakter ove glazbe. Bez dugih putovanja radi upoznavanja lokalne glazbe Debussy je napisao djelo u kojem je španjolski kolega prepoznao svoju tradiciju. U ponavljanom plesnom ritmu pod imenom Granade nalaze se osobine španjolske glazbe koje je prepoznao drugi skladatelj.

Lavlje dvorište Alhambre u Granadi, fotografija Jeana Laurenta nastala oko 1865.
Lavlje dvorište Alhambre u Granadi, fotografija Jeana Laurenta nastala oko 1865.

Falla je 1920. napisao gitaristički Homenaje za poseban memorijalni broj časopisa posvećen Debussyju. Poslije ga je osobno prenio i na klavir. Pri kraju citira La soirée dans Grenade. Debussyjev klavirski odlomak upotrijebio je u gitarskom djelu kako bi se prisjetio kolege. U skladbu nastalu za memorijalno izdanje uključio je frazu koja ponovno izvodi Debussyjevu melodiju i odaje mu počast. Glazba koju je cijenio mogla se ponovno svirati i u njegovoj posveti, u gitarskoj i klavirskoj verziji.

Pripremajući La soirée dans Grenade, Debussy je koristio i ranije vlastito djelo. Preradio je glazbu iz Lindaraje za dva klavira. Materijal za dva izvođača primijenio je u klavirskom solu. Prije skladbe s imenom španjolskoga grada već je povezanu glazbu iskušao u drugom sastavu. U Estampes materijal je ponovno oblikovao, postavio nakon Pagodes i povezao sa završnom skladbom s francuskim pjesmama.

Dvije pjesme u Vrtovima na kiši

Treća skladba, Jardins sous la pluie, uključuje dvije francuske pjesme. Debussy je upotrijebio melodije Nous n’irons plus au bois i Do, do, l’enfant do. Prvi naslov može se prevesti kao Više nećemo ići u šumu, a drugi su riječi kojima se uspavljuje dijete. U skladbi s kišom u naslovu poslužio se melodijama koje su ljudi pjevali. Pjesme je ugradio u brzu klavirsku glazbu i završnu skladbu ciklusa oblikovao od poznate francuske glazbe.

Ilustracija i notni zapis pjesme Nous n’irons plus au bois u staroj zbirci francuskih dječjih pjesama.
Ilustracija i notni zapis pjesme Nous n’irons plus au bois u staroj zbirci francuskih dječjih pjesama.

Moguće je da je Blancheovo slikanje Debussyjeva portreta na kišni dan potaknulo skladanje. To ipak ne možemo potvrditi kao okolnost nastanka. Neovisno o toj mogućnosti, u Jardins sous la pluie ponovno je upotrijebio glazbu neobjavljenih Images iz 1894. I ranije note sadrže Nous n’irons plus au bois. Posljednja skladba, nakon javanske glazbe i španjolskoga plesa, uključuje francuske pjesme i klavirsku glazbu koju je iskušao devet godina prije.

U završnoj skladbi nakon glazbe s citiranim francuskim pjesmama pri kraju dolazi E-dur. Promjenu se može usporediti s prestankom kiše i pojavom sunca. Takav vremenski opis tumačenje je koje zajedno čita naslov i promjenu tonaliteta. Debussy je tijekom skladbe mijenjao tonalitet i zaključio je u E-duru. Citati pjesama i promjena završetka dio su iste glazbe. U naslovu je napisao kišu, ali nije do kraja ponavljao istu glazbu.

Različit materijal na jednom klaviru

Slušajući skladbe redom, možemo usporediti različit materijal Debussyjeve klavirske glazbe. U Pagodes važan je javanski ansambl, u La soirée dans Grenade habanera, a u Jardins sous la pluie francuske pjesme. Svakoj je dao drukčiji naslov i drukčije je oblikovao glazbu. U jednoj su zbirci iskustvo zvuka gamelana, pokušaj španjolske klavirske glazbe i dječje pjesme korištene u ranijim notama. Iako sve tri izvodi solo klavir, razlikuju se materijal i tijek.

Mahinini popisi za ručak i večeru sadrže sve tri Estampes u izvedbi Zoltána Kocsisa. Jedan pijanist izvodi sve tri, ali njihov je materijal različit. Pagodes koristi intervale i registre pod utjecajem javanskoga ansambla, a La soirée dans Grenade ponavlja habaneru. Završna Jardins sous la pluie uključuje dvije pjesme pjevane u Francuskoj. Prerađujući raniju klavirsku glazbu, Debussy je ansambl koji je čuo na izložbi, ples i poznate pjesme rasporedio u tri zasebne solo partiture.

Glazba koju slušamo u Mahini

U Mahini slušamo sve tri skladbe Estampes u izvedbi Zoltána Kocsisa. Kada znate kako su javanski ansambl, španjolski ples i francuske dječje pjesme postali klavirska glazba, možete uživati i u prepoznavanju razlika između tih triju skladbi.