Jean-Pierre Rampal: od studenta medicine do flautista koji je obilježio 20. stoljeće

Zašto se Rampal naziva flautistom koji je obilježio 20. stoljeće?

Jean-Pierre Rampal rođen je u Marseilleu 7/1/1922, a preminuo je u Parizu 20/5/2000, u 78. godini. Ocjenjivan je kao jedan od najvećih flautista 20. stoljeća i mnogo je pridonio tome da flauta ne ostane samo u orkestru, već ponovno privuče pažnju kao solistički instrument. Ta djelovanje jasno pokazuje zašto se Rampal smatra flautistom koji je obilježio 20. stoljeće.

Sve do 1950-ih bilo je rijetko da izvođač na puhačkom instrumentu nastupa kao solista s orkestrom. Rampal je srušio tu prepreku, doveo flautu u središte scene i otvorio put kasnijim solistima. Pridonio je tomu da flauta ponovno postane omiljeni klasični solistički instrument, a smatran je prvim flautistom koji je privukao publiku usporedivu s publikom pijanista i violinista-solista. Zato Rampalov značaj nadilazi značaj „jednog slavnog flautista“: bliži je pioniru koji je promijenio veličinu pozornice i raspon publike dostupne solisti na flauti.

Rampal je radio kao flautist, dirigent i pedagog, a 1945. osnovao je Francuski puhački kvintet (5 članova) i 1953. Pariski barokni ansambl. U intervjuu za američki javni servis 1969. Rampal se prisjetio da mu je prvi učitelj bio otac i da je, uz sviranje flaute, nastavio školovanje, sveučilište i studije medicine.

Pariz u ratno doba nije bio samo pozadina

U istom intervjuu Rampal se prisjeća da je za vrijeme njemačke okupacije otišao u Pariz, studirao na Konzervatoriju i osvojio nagradu, a zatim se vratio u Marseille i nastavio studije medicine. Objasnio je da je veliki grad poput Pariza u to vrijeme za njega predstavljao sigurniji izbor. Ratno preseljenje je, dakle, ubrzalo njegovo glazbeno obrazovanje, ali nije odmah značilo prekid studija medicine.

I nakon osvojene nagrade na Pariskom konzervatoriju vratio se u Marseille i ponovno započeo studije medicine. Glazbeni uspjeh nije odmah označio kraj studentskog života; stvarna promjena profesije došla je kasnije, kroz izvođačke angažmane koji su uslijedili.

Pariske ponude za nastup promijenile su smjer njegove karijere

Rampal se prisjećao da se nakon rata vratio na sveučilište u Marseilleu, ali je tijekom semestra dobio ponude za nastupe u Parizu i ponovno otputovao tamo. Objasnio je da se boravak u Parizu, zamišljen kao kratak, nastavio, pa je prekinuo medicinu i posvetio se glazbenom radu. Njegova priča pokazuje da profesiju ne stvara samo strast, već i obrazovanje, odjek na sceni i odnosi s kolegama.

Ostavio je i memoare 『Music, My Love』, posvećene svom životu i glazbi. To nije bila priča završena jednim natjecanjem ili jednim albumom, već duga karijera u kojoj su se sloj po sloj nizali izvedba, obrazovanje i rad u ansamblima.

Bio je povezan ne samo s postojećim repertoarom već i s novim djelima

Paul Arma je za Rampala napisao više djela, među kojima je i 『Suite paysanne hongroise』 iz 1952. godine. To pokazuje da Rampal nije bio samo izvođač starijih djela, već je bio povezan i s procesom u kojem su skladatelji njegovog doba pisali nova djela za flautu.

Francis Poulenc telefonom je Rampalu javio za novu sonatu za flautu, a njih dvojica su djelo premijerno izvela 18/6/1957. na Festivalu u Strasbourgu. Godine 1958. Rampal i pijanist Robert Veyron-Lacroix prvi put su izveli ovo djelo u Sjedinjenim Državama. U suradnji s skladateljima, pijanistima i institucijama, Rampal je širio prilike da se nova glazba za flautu izvede na sceni.

Kada prvi put slušate Rampala

Ako se prvi put susrećete s Rampalovom izvedbom, nemojte odmah pokušavati analizirati cijelu strukturu djela; poslušajte kako se melodija flaute nastavlja unutar jednoga daha. Poslušajte gdje duga fraza lako mijenja smjer i koliko se glatko nota spaja s notom; tako ćete lakše osjetiti tijek njegove izvedbe.

Kada se naviknete na tok melodije flaute, prirodno ćete početi da čujete i kretanje pratećih instrumenata, poput glasovira, čembala ili harfe. Oslušnite mjesta na kojima flauta i pratnja zajedno zastanu ili ponovno krenu, kao i mjesta na kojima jedan instrument preuzima melodiju drugog i stvara sljedeći tok; tada se otkriva glazbeno tkanje drugačije od onoga koje čujete kada pratite samo solističku liniju.

Ako želite usporediti različite snimke, zadržite isti stavak i istu glasnoću, a promijenite samo izvedbu. Dovoljna je jedna razlika koju vam uho uhvati: „malo je brže“, „nota traje dulje“ ili „flauta zvuči bliže“. Zanimljivije usporedba nastaje kada riječima uhvatite ono što ste doista čuli, a ne kada pokušavate da pogodite stručni izraz.

Priče o klasičnoj glazbi koje se nastavljaju u restoranu Mahina Vegan Table

U blagovaonskom prostoru restorana Mahina Vegan Table pušta se klasična glazba. Mirne melodije tiho ispunjavaju atmosferu prostora, ne ometajući obrok i razgovor.

U ovom žurnalu redom predstavljamo živote skladatelja i izvođača iza klasične glazbe, proces nastanka djela i razlike u načinu izvedbe. Rampalov život je priča o tome kako jedan izvođač može proširiti scenu i publiku instrumenta kao što je flauta.